
Kako je lijepo ili barem neopterećujuće gledati pse u HDZ-u kako se tuku oko kosti. Ovaj nas se put to sve ne tiče i cirkus je potpun. Dojučerašnji najbliži suradnici Jadranke Kosor kažu (Karamarko) da joj se članstvo smije. Dakle, znali su! "Zna se" je znao! Uvijek kada bih tijekom kampanje, a i ranije, gledao Jadranku Kosor s onim blesavim slavodobitnim cerekom na usnama, kada nam se ukočeno ukazivala kao plesna diva, pitao sam se pa zar ovi njezini suradnici ne vide gdje ih vodi!? Zar ne vide kako to vidi narod? Sada znam – vidjeli su itekako, ali su licemjerno i ulizivački gutali dok ne vide kako će proći na izborima – da su pobijedili, ne bi danas ni Karamarko, ni Milinović, ni Milošević ni ostali tražili Kosoricu da odstupi, a žena je jednako bila jadna tada kao što je sada, samo što sada nema oko sebe mehanizme koji će je održavati na životu vlastitih iluzija (o sebi samoj).
Ovaj se put nas sve to ne tiče, ali ne brzajmo sa zaključcima. HDZ je već jednom bio na koljenima, promatrali smo njegove članove kako se tuku za pozicije, kako zaštitarima preuzimaju vlast. I onda nam se to sve skupa itekako obilo o glavu u vidu Ive Sanadera i njegove klike. Da je pobijedio Pašalić, vjerojatno ne bi bilo puno drukčije. Zato se ne treba unaprijed puno veseliti. HDZ nije samo stranka, HDZ je način razmišljanja koji u sebi sadrži puno kriminalnih sastojaka. Ne može nijedna jabuka pasti tako daleko od stabla. Ali, ne otpisujmo pošast HDZ-a tako rano još zbog nečega. HDZ nije samo u HDZ-u. Postupci Radimira Čačića od samoga početka kampanje pa do ovih dana kada je branio postavljanje Srećka Ferenčaka u nadzorni odbor Janafa ukazuju na jednako sumnjiv „HDZ way of thinking“. Tu samo pomaže glogov kolac.
-Ne mogu dopustiti da radno mjesto tretirate kao mjesto troška – izjavio je prije neku večer u Otvorenom HDZ-ovac Goran Marić SDP-ovcu Slavku Liniću. Svaki politički imalo osvješteniji učenik srednje škole već bi primijetio strahoviti nesklad u toj situaciji. SDP kao socijalna stranka odjednom mora primati lekcije o društvenoj osjetljivosti od stranke koja bi po svemu trebala biti puno bliža aktualnom neoliberalnom kapitalizmu. Već samo to pokazuje koliko su stvari u nas naopako postavljene.
Istina, SDP je stranka kod kojih je potraga za socijalnim idejama nekada teška kao najzamršeniji slučajevi Poirota, ali u ovoj situaciji doista druge nema. HDZ-u u osnovi puca kapa za stvarnu socijalnu brigu, dvadeset godina oni su tek održavali socijalni mir da ljudi ne izlaze na ulice, ali to nije bio rezultat neke pametne strategije nego su često i pretjerane beneficije (povlaštene mirovine ljudima koji ih objektivno nisu zaslužili, visoke plaće izmišljenim, odnosno nepotrebnim mjestima u javnoj upravi itd.) punili novim zaduženjima kod MMF-u, umjesto stvaranjem nove dodane vrijednosti. Narod bi rekao, lupali su tuđim k... a očito bi lupali i dalje. Kukuriku koalicija sada ima zadaću koja nije prirodna njihovu biću – pripremiti zemlju za kapitalizam u kojem se nalazimo već dvadeset godina. I pri kojem su zaposleni u privatnom sektoru već debelo nastradali, toliko da sa zavišću danas gledaju na one koji rade u javnom sektoru, čije interese sindikalisti koje svakodnevno gledamo na TV-u brane po cijenu da se cijela zemlja uruši kao kula od karata. Sindikalisti dobrim dijelom tu nastupaju kao HDZ, nisu spremni popustiti ni milimetra, iako situacija očito jasno govori da bi u tom slučaju sve moglo otići kvragu. I oni bi lupali tuđim. Važniji su im kratkoročni ciljevi (zadržavanje postojećeg stanja), nego dugoročni – spriječiti da sutra bez posla ostanu i oni koji ne bi trebali jer će ih objektivni sadašnji višak povući za sobom. Kukuriku koaliciji treba dati podršku da ustraju u svojim namjerama. A ako će biti i razloga da se bunimo, da ih gađamo kamenjem, stvarno bi bilo licemjerno da u tome sudjeluje HDZ koji je sve ovo i zakuhao. Njima je bolje da se poklope ušima i budu sretni da svi skupa koji su imali i najmanju moć u rukama ne budu zatvoreni na doživotne robije.
Nastavi li ovako dramatično gubiti kredite kod građana zemlje, Zoran Milanović morat će ne samo prestati govoriti „sorry“, nego i naći pokoje žrtveno janje. Mediji već nagađaju da bi takva sudbina prvo mogla zadesiti Radimira Čačića koji je već odavno trn u oku koalicijskog glasačkog tijela, a Vesna Pusić čini sve što je u njezinoj moći da izgura stranačkog kolegu s trona najiritantnijih.
No, pitanje je koliko danas više žrtvena janjad vrijedi? Milanović nije Isus, a bogme ni McDonalds da jednom ribom nahrani tisuće ljudi, pa ni janjetom koje je nešto veće i masnije. Koliko može potrajati jedno takvo janje? Možda je nekada moglo držati stoku sitnog zuba sitom mjesec dana – danas „namirenost“ puka ne može trajati dulje od dva-tri dana. Gdje će naći tolike žrtvene janjce, ako kani potrajati do kraja mandata, prije nego što i sam dođe na ražanj? |
GAFOVI
T.K.
Spontanost je jedna od najvećih vrlina splitskog gradonačelnika Željka Keruma. Pokazalo se to i ovih dana kada je onako narodski iz sebe izbacio više snježnih bisera nego da ih je smišljao s timom svojih stručnjaka (a njih, budući da su to Kerumovi „stručnjaci“, ne treba podcjenjivati). Izjave bi u ustima nekog normalnijeg možda i zvučale normalnije, ali ovako...:
„Drago mi je što je pao snijeg u Splitu i to nije ništa alarmantno. Mislim da je ovo sasvim normalno, malo se to preuveličava. Meni je to sve skupa malo smiješno, mislim pa šta? Ovo je sasvim normalno, daj Bože da ovako bude i sljedeće godine!“ (prometni kolaps u Splitu) „Hvala Bogu, nitko se nije ozlijedio i ugrozio život smrtno.“ (u tri dana više od 500 polomljenih ljudi leži u splitskom KBC-u) „Ljudi su nastradali jer nisu kupili zimske gume, lance i čizme. Ljudi nemaju para. U Hrvatskoj za čizme imaju samo oni koji rade u državnoj službi. Ispada da trebaš biti političar da bi imao love.“ „Sada se piše o snijegu, pa će se pisati o makarskoj buri, pa onda o suncu i vrućini.“ „Neću kažnjavati ljude koji ne očiste snijeg ispred svoje kuće. Nisam za to. Dovoljno ih je kaznila politika zadnjih 20 godina. Ako mogu, ja ću se zalagati protiv toga, ali ja više ne smijem ni disati da ne dobijem kaznenu prijavu.“ „Pao je snijeg i nitko nije kriv. Svatko se snalazi kako zna!“
GAFOVI
Jelena Kostović
Ljubav prema bližnjima, duhovni mir i spokoj, poštovanje prema drugima, pomaganje nemoćnima… Mogli bismo do sutra nabrajati vrijednosti koje bi jedna katolička Crkva trebala promovirati. Nažalost, u Hrvatskoj je pojam Crkve skoro sve suprotno od nabrojenog, a u slučaju koji je potresao hrvatsku javnost, koju, budimo realni, još uvijek čini većina katolika, pokazalo se kako i u Crkvi postoje djeca Božja koja su jednakija od jednakih.
Slučaj Grubišić pokrenuo je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, koji je Grubišiću izrekao kaznu suspenzije ispovijedanja, propovijedanja i slavljenja mise te zabranu nošenja svećeničkog odijela. A sve to zbog toga što je on na izbore izašao sa svojom nezavisnom listom te izborio zastupničko mjesto u Saboru. Kriv si je sam Grubišić, jer, ne samo da nije izašao na izbore pod okriljem prave katoličke i hrvatske stranke – HDZ-a, već se nije ni ponašao kao njegove kolege svećenici koji su se na internetu samozadovoljavali, skidali pred djecom ili bili optuženi za pedofiliju. Da je tako postupio, Crkva bi sigurno stala na njegovu stranu. Isto kao što je stala na stranu istog onog sado-mazo svećenika kojeg je prebacila u drugu župu. Isto tako kao što je stala na stranu Adalberta Rebića, koji je vršio funkciju ministra u Vladi i predstojnika vladina Ureda za prognanike i izbjeglice, Tomislava Duke, koji je bio izabran na listi HDZ-a, don Ante Bakovića koji je bio član HDZ-a… Možda bi onda trebalo ukinuti i novine Glas koncila, koje vrlo često u komentaru glavnog urednika objavljuju političke komentare. Kako bilo, Crkva je Grubišićevom suspenzijom još jednom pokazala svoje licemjerje te dvoličnost i maloumlje crkvenih poglavara, ali i strah od slobode govora don Ivana Grubišića. Uostalom, što više treba reći o instituciji koja svećenike pedofile premješta u druge župe i skriva po tajnim odajama, a jednog mirnog čovjeka koji je svojim javnim djelovanjem htio osvjetlati obraz Crkve ovako kažnjava?!
GAFOVI
Tomislav Luetić
Papa Benedikt XVI. sinoć je u pola noći održao govor u kojem osuđuje «komercijalizaciju Božića» i traži od svoga stada da iza blagdanskog blještavila potraže dijete u betlehemskoj štalici.
«Želimo li pronaći Boga koji je došao kao dijete, moramo se spustiti na zemlju s visine našeg «liberalnog» uma, odložiti svoju lažnu sigurnost i oholost razuma. Moramo se sagnuti kako bismo našli Boga koji se razlikuje od naših predrasuda i našeg mišljenja. Božić je postao komercijalni blagdan čije zasljepljujuće svjetlucanje skriva otajstvo Božje poniznosti», reče on. Lijepo je papa govorio. Njegove misli o tome da čovjek treba potražiti dijete u sebi, «uzemljiti» se i skloniti od hrpe kiča koja prekriva veliku crnu prazninu zaista drže vodu i preporučljive su za svakoga. Ali ne iz njegovih usta, ipak je ovako riječ o najobičnijem licemjerju. Crkva je jedna od vodećih korporacija današnjice, a Benedikt XVI. je tamo predsjednik i najistureniji član Upravnog odbora. Osuđivati ljude s oltara i tražiti od njih poniznost u trenucima dok skoro svakog tjedna niče novi, «zasljepljujuće svjetlucavi» biskupski ranč, s mramorom optočenim pisoarima, tonom zlata i milijunskim voznim parkom, ipak je krajnje neukusno. |
|
|
PIPIJEV KOMENTAR
Pipi
Znate što najviše mrzim početkom godine, naročito poslije izbora. Imovinske kartice.
Dan mi je počeo predivno, nazvala me kćer, razveselila me viješću da je našla jedno staro izdanje "Povratak Filipa Latinovicza" i neke pjesme od Krleže. Sve je bilo divno do prvih večernjih vijesti. Napravio sam kobnu pogrešku i prelistavajući knjigu nisam obraćao pažnju na televiziju. Početnička greška. Moja bračna družica, k'o za vraga nije kod susjede, nego peče nekakvi kolač i onako usput gleda vijesti. Kad sam sa ekrana začuo riječi "Vaša imovinska kartica" bilo je već kasno. Pogledam preko naočala, kad ono na ekranu onaj "genijalac" iz Splita Marasović, zbog kojeg su mi se doktori zgadili. Na pitanje voditelja da nabroji što sve ima na imovinskoj kartici odgovara: "Čekajte da se sjetim". Znao sam da sam gotov. Polako se pokušam dignuti i izaći iz sobe, ali prekasno. Začujem glas "Evo ti pravog čovjeka. Jesi ga čul. Mora se sjetiti kaj sve ima, a kaj ti. Ti napišeš imovinsku karticu za tri sekunde." - "Malo me boli glava" pokušam se izvući. - "Ma nemoj. Nekaj te previše muči glava, to govoriš već tjednima svaku večer, daj nekaj drugo zmisli. Si videl kaj ljudi imaju. Po pet-šest stanova, po pet kuća, brodove, aute." - "Pa kaj bu mi pet stanova" pokušam se ubaciti, ali bez uspjeha. Imovinski monolog se nastavlja. - "Kaj imaš ti? Stan i kolibu u Zagorju i stari bicikl u podrumu." - "Nemoj tak. Pa stan je u centru, a koliba je kuća mog dede." - "Bolje ti je da šutiš, stan imamo još iz one države. Gledaj ove knjige oko sebe. Za ovog Krležu si mogel napraviti sobu na moru, od ovog Šenoe i Matoša si mogel napraviti terasu, pa bi si pod stare dane sjedili kraj mora." - "Ali draga, pa ti znaš da ti smeta vrućina, pokušam smiriti situaciju." - "Ma gdje sam baš ja naletela na ovakvog nesposobnjakovića, još k tome i poštenjaka. Teral si djecu učiti, jako im sad vrede fakulteti i znanje jezika. Pogledaj onog Keruma kolko ima bogatsva, a nije ni osnovnu valjda završil. Čak sam zbog tebe posumnjala u postojanje Boga, jer kak drukčije objasniti to kaj sam te upoznala na samoj ponoćki u crkvi. Joj, oprosti mi bože!" pogleda u strop, ili nekud prema gore, moja bolja polovica. - "Opet ti smetaju moje knjige, mislil sam da si to preboljela. A kaj ti misliš kak su ovi došli do bogatstva? Poštenim radom sigurno nisu. Pogledaj onog Keruma. Pa taj misli da su Krleža, Šenoa ili Matoš igrači Dinama. Istina jedan Matoš je igral negdar za Dinamo, ali taj ni pisal pjesme sigurno. I za boga miloga, kaj će mi ti silni stanovi ili kuće, pa jedva tu plaćamo režije." - "O Božek, Božek daj mi snage, opet pogleda moja prema gore, puno ti vredi to tvoje čitanje. Dok si ti čital drugi su se snalazili i imaju. Najgore mi je kaj si i decu zarazil s tim knjiškim virusom, vrag te odnesel i tebe i Krležu. Kak to da su svi delali manje od tebe, mlađi su od tebe, a sto puta imaju više, daj mi to objasni. Dobro da nisi u nekoj stranci, jer kako si sposoban ti bi se upisal u seljačku ili HSLS, sad kad su skoro nestale." - zvuk telefona je prekinuo ovaj monolog. Brzo skočim i javim se. - "Bog, tata!" začujem spasonosni glas svoje kćeri. - "Kaj se opet bojler pokvaril? Evo idem odmah, sad bum došel." Odmah je shvatila o čemu se radi. - "Kaj tata, opet kriza oko imovinskih kartica? Dođi sim, dok se mama spuše." Okrenem se i objasnim da moram do kćeri. Spas u zadnji čas. - "Odi samo, sedni si na Krležu pa se otpelaj do kćeri. Bogec bistrički, niti auto nemamo. Si čul kakvo bogatstvo ljudi imaju, čak moraju reći "Čekaj da se sjetim". Moraju misliti kaj sve imaju. Cijeli život sve radiš naopak, umjesto na imovinskoj kartici ti si rečenicu "Čekaj da se sjetim" rekel zadnji put u krevetu." Srećom tu je uključila mikser pa dalje nisam čul. Ostatak nisam više uspio shvatiti, pokupim se na brzinu i izađem. Svježi kaptolski zrak mi je baš dobro došel. Osjeća se da na Sljemenu ima snijega. Psujem Vladu i saborske zastupnike i stranke, onako sebi pod bradu. - "Tak je sused, imate pravo, sve je to jedna velika banda lopova" javi se stara Juliška koju nisam ni primjetio na stepenicama. Odmahnem samo rukom i krenem prema Trgu. Kaj ti je život. Nije dosta svjetska, europska, hrvatska kriza, sad me uhvatila i imovinska kriza. Srećom ova moja prođe za dan, dva, za razliku od ovih drugih. Nego, kaj sam htel poručiti za kraj - čekajte da se sjetim... Ah, da, mrzim IMOVINSKE KARTICE, naročito u mojoj kući.
PIPIJEV KOMENTAR
Pipi
Nije dugo trebalo, a opet je Jaca pokazala svoje staro lice. Sakupila se "obitelj" u Splitu, da proslavi neku od svojih godišnjica. Moram priznati da se vidi napredak u toj stranci, jer ovaj put nije bilo zastava. Sve je drugo bilo po starom, od velikih slika Jace po zidovima do biste Franje u kutu, okrenutog tako da gleda prema svojoj obitelji. Mali je to napredak za nas, ali veliki za njih.
Jaca je opet održala nadahnut govor u svojem već poznatom stilu, gdje je svaka druga riječ naravno bila njezina najomiljenija, od svega dva slova, a to je naravno „JA“. Naravno kako bi moglo proći okupljanje Hdz-a bez ovaca i partizana. Zanimljivo je kako su u toj stranci opsjednuti sa ovcama. Stvarno mi to nije jasno, a pomalo i uvredljivo za ovce, jer za razliku od sudionika tog okupljanja ovce su vrlo drage i korisne životinje, pa me čudi da se ne oglase, inače aktivne, udruge za zaštitu životinja, ili čobani koje tako voli spominjati šefica Jaca, pa stanu u zaštitu tih divnih stvorenja (mislim na ovce, da ne bi bilo zabune). Naročito se opet iskazao sa svojim govorom“ mlada snaga i budućnost „ove stranke Marasović. Taj čovjek je u zadnjih godinu dana izrekao toliko kontradiktornih nebuloza i gluposti da Kerum ispada kraj njega kao magistar. Nauka, a to dovoljno govori o njemu, no Jaca baš voli takve kao što je on. Nakon svega što je taj čovjek govorio, a slušajući i gledajući Milinovića, Hebranga i druge doktore, pitam se zar je moguće da su oni završili naš fakultet koji je inače vrlo cijenjen, jer ono što su oni u ovih godinu dana izjavljivali počeo me hvatati strah od „doktora“. Vrlo je upečatljiva scena gdje Jaca na kraju svoje samohvale i govora promuklim glasom izjavljuje: “Mi smo obitelj“. To je uvijek ponavljao stari dobri don Corleone, još samo da Jaca počne ljubiti svoje protukandidate na stranačkim izborima i slika bi bila potpuna, samo što umjesto konjske glave oni bi našli u krevetu glavu ovce, koliko su njima opsjednuti. Sastanak obitelji u Splitu samo je još jedan dokaz da svi koji su očekivali kako će HDZ ovaj poraz na izborima iskoristiti za preobražaj teško su pogriješili, jer pod Jacinim vodstvom ta „obitelj“ tone sve dublje. Jedina svijetla točka cijelog skupa, koja bar mrvicu budi nadu da će se možda nešto promijeniti na bolje u ovoj stranci je to što je nakon govora Jace jednom sudioniku pozlilo. To je ono što budi optimizam da će ta stranka možda jednog dana postati stvarno demokratska kako joj i piše u imenu, jer ipak ima netko kome se okrenuo želudac od silnih budalaština tamo izrečenih. Naravno pod uvjetom da je taj i član te stranke, a ne neki slučajni namjernik koji je zalutao na taj skup. Izgleda da će ova godina biti puna ovakvih „obiteljskih“ okupljanja HDZ-a, a vrhunac će biti izborno okupljanje. To će biti tek fešta od ovaca i partizana.
PIPIJEV KOMENTAR
Pipi
Godina koju smo ostavili za sobom ostat će upamćena po nečemu što bi u svakoj drugoj normalnoj državi bila bizarnost, a kod nas je to normalno. To su bile afere.
Kako se bližio kraj vladavine "Jace od broševa" nije bilo ne dana, nego sata a da nije izbila neka afera iz ekipe koja je "harala i vladala" Hrvatskom. Da je u HR-lutriji samo malo engleskog duha imali bi već odavno posebnu igru. Slike političara HDZ-a, i sistem "Zagrebi i osvoji", zagrebeš i ono slika Jace, ili Šeksa, ili Jarnjaka. Dobitna bi bila slika onog koji nema afere, a tu je šansa tako mala kao da se kladite koliko će bodova osvojiti Dinamo u ligi prvaka. Čista zarada lutrije bi bila garantirana, jer znate kako je veća kriza to ljudi više igraju na sreću, pa bi svi navalili i grebli, grebli ali nitko ne bi dobio. Zato mi je već malo i neugodno, jer prošlo je "već" desetak dana nove vlade, a ništa. Tu i tamo se nešto napiše o Čačiću, Jakovčiću, ali to su odavno teme koje su i najstariji HDZ-ovci prežvakali i već ispljunuli. Sve mislim, sad će nešto ispasti iz SDP-ovog ormara, ali za sada ništa. Ne znam u čemu je štos, da li su tak uredni i pažljivi ili imaju dobro sredstvo u ormarima protiv aferomoljaca, vrijeme će pokazati. Pa nećemo se valjda morati opet vratiti starom dobrom HDZ-u koji i dalje ne posustaje i već počinje sa predizbornim izlaganjem svog prljavog veša pred javnost, a sve u borbi za vlast u stranci. Čak i Jaca evo gostuje na lokalnim televizijama, pa očekujem da će uskoro biti gost i kod Jarana u "Noćnoj mori" ili u "Blaževoj radionici", a bogami kako je krenula odazvat će se ona i na pozive učeničkih zadruga ako imaju bilo kakvu kameru za snimanje. Mislim da bi Jacu trebalo nagraditi za silni trud sa predizbornim "pjevanjem i cupkanjem" pa je pozvati na "Zvijezde pjevaju ili plešu", to bi tek bio pogodak, gledanost zagarantirana. Ovako je već malo dosadno u ovoj Lijepoj našoj. Sanadera ljudi sve manje prate, mislim jedino da pobjegne ili da ga oslobode bi opet bilo interesantno. Trenutno nas malo zabavlja nogomet koji nam je dobio gledanost kakvu nikad nije imao, samo na žalost publika nije na stadionu nego ih prati u sudnici ili preko crne kronike. Evo, zbog dosade i relaksiranog života koji vodimo, kažu da je opet preko 200 000 Hrvata i Hrvatica pokupilo djecu i otišlo na skijanje u Austriju, Italiju, Francusku, a to što nema snijega tko pita. Izgleda da se kod nas nastavlja usprkos recesiji način života koji ima ime, zove se "Grčki način". Zato molim vladu da ne iznevjeri tradiciju dugu već dva desetljeća jer ipak smo mi po mnogočemu još uvijek "dobri stari Balkan", a znate kako se u narodu kaže - što ti je muškarac bez brkova, to ti je političar bez afera, nitko i ništa. Još uvijek se tu uspjeh mjeri duljinom brkova ili količinom afera. Mi smo dobili premijera bez brkova i bez afera, bar za sada, pa kakav je to premijer molim vas lijepo. Moj pokojni deda Blaž bi rekel: "Dečec ovo nebu na dobro izašlo!" - a uvijek je bil u pravu kad je to rekel. |
|||
PRIČE IZ ŠERVUDSKE ŠUME
Pipi
Nova vlada je odahnula, referendum je prošao, otvoren im je put prema novim foteljama. Plaće su fantastične, vezane uz bezbroj povlastica, a tu kod nas je ionako skoro sve pokradeno. Uvjeravaju nas da će se od sad sve raditi strogo po zakonu, sva prava ljudi su zaštićena, jer EU nas gleda. Ja bih podsjetio na staru izreku "Justitia fundamentum regnorum" ili "pravda je temelj države". To se zna odavno, a ne od kad postoji EU. Samo problem je u tome što po tome smo mi već odavno država bez temelja, odavno tu ne stanuje pravda, zapravo nikad ni nije.
Govore da će OD SADA radnik imati zajamčeno pravo na jedan slobodan dan, na pauzu u radu, a zamislite mora mu se platiti ako radi praznikom, ili nedjeljom, ili ne daj bože prekovremeno. Svaka čast. Da se slučajno digne stari Emil Zola iz groba, vjerojatno mu ne bi bilo ništa jasno. Još u vrijeme kad je pisao“ Germinal“ tamo daleke 1885.g. radnik se izborio za većinu tih prava, a ako me moje sjećanje ne vara i ja sam još prije skoro četrdesetak godina imao sva ta prava. Pardon, imao sam i plaćeni "gablec" i prijevoz. Neću uopće spominjati da se rad praznikom plaćao posebno, kao i noćni rad, a da je plaća stizala u minutu. Znam sad će se naći "dežurni" i proglasiti me jugonostalgičarem. Obožavam te "prosvijećene dežurne domoljube" koji odmah tu vide komuniste, crvene i što ti ja znam što sve ne, a ja sam samo nostalgičar za vremenima kad se živjelo od rada. Istina, bilo je i onda lopovluka, ali prema ovim današnjim to su bili stvarno amateri. Danas nakon dvadeset godina samostalnosti radnik je kod nas samo obična jeftina potrošna roba. Zovu ga TROŠAK, TERET, i gledaju da ga što manje plate. Sve vlade zavaravaju nas s nekom čudnom statistikom, nekim čudnim prosjecima plaća. Zamislite hvale poslodavce koji daju plaću radniku. Dokle smo mi došli, da su rijetki oni koji uopće daju plaće. Recite, kako se zove čovjek koji radi, a za to ne prima nikakvu naknadu, čak se sam mora hraniti. Nekad su se zvali robovi, s tom razlikom što su oni dobivali barem jedanput dnevno kruh i vodu. Danas jedanput dnevno nad njima provode ovrhe. 2012. godina, a u Hrvatskoj ih ima bar 70-80 tisuća, za toliko se zna, koji su zapravo po toj definiciji robovi, a naši političari govore o pravdi. Većina radnika radi za 2500 do 3000 kuna, rade i bez slobodnog dana mjesecima, vrijeme pauze se sve više smanjuje, nema plaćenog prijevoza, a o gablecu da ne pričam. Svaki dan dolazi na posao sa strahom da li je došao red na njega za otkaz. Govorim o većini, i naravno to sve se ne odnosi na birokratsko-državnički aparat koji su klasa za sebe. Većina njih su u rodjačkim vezama, ili su kumovi, ili su debelo podmazali s nekom kuvertom punom eura, jer je to jedini uvjet da se zaposliš u državnim poduzećima. U jednom uredu zna biti po pola sela, ili su svi međusobno kumovi, ili rodbinski povezani. Zaštićeni, sa svim mogućim privilegijama (božićnica, uskrsnica, trinaesta plaća, godišnji, prijevoz) uživaju blagodati države, i govore o kapitalizmu i tržišnoj ekonomiji, a skrivaju se u krilu države. Naravno sve to im omogućuje baš onaj koga nazivaju TERETOM ili TROŠKOM u proizvodnji. Sve više rada, sve manje plaće. To našeg radnika u realnom sektoru čeka u budućnosti. Sve vrijeme sve vlade zapravo rade po sistemu za koji se u narodu kaže "Lako je mlatiti sa tuđim....veseljkom". Ukratko, radnik se kod nas sve više pretvara u običnog veseljka kojim mlati tko kod stigne.
PRIČE IZ ŠERVUDSKE ŠUME
Pipi
Prošlo je mjesec dana nove Vlade. Bolje rečeno izgubili smo još mjesec dana uzalud. Očekivao sam da ljudi koji se već godinama spremaju doći na vlast imaju sve spremno. Ekipe stručnjaka koje su spremne krenuti u rješavanje problema od prve minute, ekipe koje će napokon početi čistiti blato koje je HDZ ostavio. Govorili su da je svaki sat, svaki dan dragocjen, da se gubi vrijeme.
Očekivao sam akciju od prve minute, a kad tamo gledam već 30 dana potpuno zbunjenu ekipu, koja kao da je zalutala na vlast, kao da su se i sami iznenadili što su dobili izbore. Još uvijek to zovem zbunjenost, iako su već na granici da to nazovem nestručnost i nesposobnost. Svi su svjesni kakvo je stanje ostavila prijašnja vlada. Nažalost svjedoci smo hrvatske bizarnosti da ljudi koji su nas doslovce gurnuli u živo blato i dalje sjede u Saboru, smješkaju se, čak se i naslađuju koprcanjem nove Vlade. Bivša premijerka bez ikakvog srama ili bar malo osjećaja odgovornosti i dalje drži predavanja o ekonomiji i moralu. Netko sa strane bi pomislio da su zapravo oni bili do sada u oporbi, jer eto oni nisu ništa krivi. Sve to ne opravdava ovo lutanje nove Vlade. Potpuno mi izgledaju izgubljeno u vremenu i prostoru. Jedan drugom skaču u usta, počele su svađe, odjedanput su se promijenili. Kao da su podvojene ličnosti, dobri su bili u predizbornoj kampanji, a loši sad vode Vladu. Jekyll i Hyde SDP. Pa pogledajte samo kako se promijenila samo u mjesec dana ministrica Pusić. Sve ono što me užasno smetalo kod prijašnjih to sad rade novi ministri. Govore kao da smo mi svi retardirani, glupi, kao da su oni tu da nam objasne kako trebamo živjeti, ponašaju se "kosorski", a to stvarno nisam očekivao. Umjesto bolnih rezova, naročito u državnoj upravi sad se govori o suprotno. Nudi nam se nekakva sladunjava verzija, koja će nas samo povući dublje u blato. Kao da gledam malu djecu kako se igraju "vlade". Jedni puštaju balone, a drugi ih buše. Dok tako naš premijer pjevuši 99 Luftballons, dok gledamo kako jedan dan u Vladu dolazi Jekyll, a drugi dan Hyde, vrijeme nepovratno prolazi. Zato premijeru nadam se da će prevladati Jekyll, još nije kasno da krenete onako kako ste nam obećavali, a mi smo vam povjerovali. Mislim da smo zaslužili više od jednoga SORRY. Ovako, slušajući sve vas, i one stare i vas nove mislim da bi umjesto srpskih filmova trebalo titlovati prijenos iz Sabora. Stvarno, ja nemam pojma o čemu vi to pričate. Jednostavno vas više ne razumijem, a siguran sam i velika većina ovog pokradenog i poniženog naroda. Na kraju ipak, sretna vam prva mjesečnica, “Vlado naša“. Možda će druga biti manje bolna.
PRIČE IZ ŠERVUDSKE ŠUME
Ante Pirić
I tako dan za danom, afera za aferom, pljačka za pljačkom, privatizacije, interesi krupnog kapitala i tako je lijepa naša doživjela 20 godina od samostalnosti. Iako je to bila velika stvar, jučer se stekao dojam da više nikog nije ni briga što je toliko prošlo, jer je cijela ta priča preuzeta kao poligon za nagovaranje naroda da za par dana zaokruži ZA na referendumu o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.
Tih olovnih godina, dok je još vladalo ratno stanje u većem djelu Hrvatske, ulice Zagreba bile su obojane u Hrvatske boje, svaka zgrada je imala barem jednu trobojnicu izvješenu na fasadi. Dnevnik se čekao kao poštar koji donosi penziju, a traka moje domovine je već bila polu-izlizana. I kada je došla vijest ulicom je nastalo nezapamćeno veselje: „Međunarodno smo priznati“. Razmišljajući danas o tim vremenima, iskreno se možemo zapitati, da li bi se ti ljudi veselili da im damo jučerašnje novine i uputimo ih u zbivanja proteklih 20 godina. Pitamo se bi li im HDZ i dalje bio omiljena stranka? Tko zna kakav bi šok uslijedio… Šok 1: Privatizacija Nakon što je počeo prelazak iz planske u tržišnu ekonomiju, mnogi do tada nepoznati likovi u par dana dokopali su se milijuna, priča o 200 bogatih obitelji koje bi pokretale tu ekonomiju i dodjeljivanje poznatih firmi ljudima sa kriminalnom prošlošću samo je jedan od poteza nove vlasti. Sustavno uništavanje svega što nam se nađe na putu, masovni otkazi poštenim radnicima i uništavanje nekih poznatih industrija radi zemljišta, nažalost postale su realnost. A ako nismo sami uspjeli uništiti, onda smo prodali: Ina, Pliva, Hrvatski Telekom itd.. Šok 2: Politika Sve je počelo sa dr. Franjom Tuđmanom, čije je prezime postalo sinonim za devedesete, karizmatični vođa kojem su tepali da je Hrvatsku izveo iz mraka u bolje sutra, uvelike je mijenjao politiku tokom godina te je iz pozitivnog političara postao često kritiziran od strane nezavisnih medija (oni ostali su bili pod pokroviteljstvom njegovih ljudi). Pa tako tu negdje i leži onaj legendarni prosvjed za radio 101. koji se nije slagao sa režimskom politikom. Tuđman je umro u jednu jesensku noć 1999. godine a koju godinu nakon njega se pojavio neizostavni dio novije hrvatske povijesti, Ivo Sanader čija je pojava tih godina ulijevala novi optimizam Hrvatskoj demokratskoj stranci. Ivo je osvojio izbore, a daljnji postupci će zasigurno biti zapisani u leksikonu Hrvatske političke korupcije. Iako je u 2 mandata bio predsjednik Vlade Sanader je prvi hrvatski premijer koji je završio u zatvoru. Šok 3: Neko bolje sutra Iako je građanima Hrvatske vijest o 20.-oj godišnjici priznanja prošla kroz glavu kao i ona o nasukanom talijanskom kruzeru, ostaje ipak pitanje što i kako sutra. Nova vlada baš ne ulijeva optimizam i, nažalost, ljudi sve više počinju živjeti od danas do sutra, zavisno o pronađenim plastičnim bocama. Onim drugima koji pak imaju uže oko vrata zvano kredit, njima je samo važno hoće li „švicarac“ postiti ili neće. Usprkos svim tim previranjima nadam se da će netko pročitati ovaj tekst za 20 godina i ustanoviti da puno ljepše živi, u EU ili ne, tako svejedno… |
|||
IMA LI ŠTA DA SE JEDE?
Ante Pirić
Sjećam se razgovora koje su prije 4-5 godina vodile dvije bake na redovnoj kontroli mjerenja tlaka u jednoj zagrebačkoj ambulanti, jedna je drugoj objašnjavala kako u Ameriki moraš sve platit i tamo puno ljudi umire jer nemaju zdravstveno, na što joj je druga odgovorila kaj god, tak nešto se kod nas nikako ne može dogodit. Ali nažalost s famoznom politikom gospićkog ginekologa Darka Milinovića počelo se događati, a na dobrom je putu da postane upravo takva.
Naravno cjelokupni medicinski sustav Republike Hrvatske počeo se reformirati, preslagivati i informatizirati. Pompozno najavljene e-uputnice zasjenile su veće probleme kao što su: višemilijunski dugovi bolnica, nedostatak kvalitetnog prostora, priglupa politika razmještaja rodilišta te zadrta ideologija o umjetnoj oplodnji. Nažalost ove 4 stavke samo su kap u moru problema zdravstvenog sustava koji kao i država lagano propada pod težinom neodrživosti sustava koji samo gomila dugove. Ipak postoji jedna skupina ljudi koja se izdigla iznad situacije, to su svi oni koji marljivo rade u tom aparatu, čije plaće su nedovoljne količini rada i svemu što taj posao donosi, ako već treba nešto mijenjati, treba pitati upravo njih, jer oni su glavni pokretači motora koji cijeli sustav održava na životu. Umjesto toga javnost se zabavljala prepucavanjima zašto ovaj Gospić ima CT, te što Milinović ima protiv alke kada je u Sinju zatvorio rodilište. Ukoliko stvari nastave ići ovim tempom, vjerojatno nas čeka još crnji scenarij, a kako je ovaj narod poznat po snalaženju u kriznim situacijama vjerojatno ćemo svi zajedno umjesto da platimo dopunsko zdravstveno osiguranje koje nam ne garantira baš onaj lijek koji nam treba, lijepo otići kod „šaner“ doktora da nam sredi neki lijek u domaćoj radinosti. Jer ako uzmemo u obzir da radna mjesta nestaju kao na traci, s njima nestaju i određena prava na zdravstvenu zaštitu, a ako nema zdravstvene zaštite, možeš samo sjest i plakat, pogotovo ako je ne daj bože neka teža bolest. Gledajući cjelokupnu situaciju, ministra Ostojića čeka težak posao, jer trenutno stanje je daleko od održivog, iako je počeo ispravljati neke greške svog prethodnika, čisto sumnjamo da će do kraja svog mandata uspjeti napravti sustav zdravstva koji će zadovoljavati standarde današnjeg društva.
IMA LI ŠTA DA SE JEDE?
Pipi
1. Dobio 14 milijuna kuna za uzgoj konja i konjskog mlijeka. Poštanskoj banci trebalo dvije godine da "shvati" da se kredit ne otplaćuje. Vjerojatno shvaćate da ni traga konju, a ni mlijeku njegove kobile. Jedino ako pod konje ne ubrajate nas koji to plaćamo.
2. Znate li što je to ARTŽU. Nemojte se mučiti. Ni slavni Hercule Poirot to ne bi shvatio. To vam je agencija za regulaciju tržišta željezničkih usluga. Zaposleno je 11 ljudi. Rekorderi su po učinkovitosti. Za jedno rješenje u prosjeku im treba 418 dana. Naravno, radili su po hitnom postupku. 3. Član HNS-a osuđen na zatvorsku kaznu zbog afere Nanbudo izabran u nadzorni odbor JANAF-a. Za nagradu valjda, i predan rad i poslušnost. 4. Škegro se zaigrao sa 70 milijuna kuna iz mirovinskih fondova. Naravno u vrijeme kada je bio glavni savjetnik Jace. Nemojte se brinuti, nije ona ništa vidjela ni čula, pa smo to saznali tek danas. Za Škegru se valjda ne čudite, pa „dokazao“ se još u doba Franje. 5. Sanader se nonšalantno došetao do suda i samo poručio da se danas ne može nastaviti suđenje jer njegovoj odvjetnici curi nos. Navodno bi "šmrkanje" i kihanje omelo njegovu obranu. Nema veze, zar se nekome žuri? 6. Mihanović poslije sukoba s Jacom dobio policijsku zaštitu. Ma dajte, tko se boji Jace još, Jace još, tri za groš. Zamislite sad, ovo je jedan od boljih dana u Hrvata. Zapravo sasvim običan dan. Moglo je i biti gore. Srećom već sat-dva nije Jaca sazvala neku izvanrednu konferenciju za novinare. Ma ljudi moji, je li to moguće? Moguće je, jer živimo u zemlji koja je i dalje po svemu tome što svaki dan vidimo i čitamo, još uvijek na brdovitom Balkanu. I sad neka mi netko kaže da mi nismo mala zemlja s velikim mogućnostima. Strah me jedino kad pomislim što bi bilo kad bi tek saznali pravo stanje stvari, jer vjerujte ovo je samo mali dio iz gomile hrvatskog smeća koje se nakupilo zahvaljujući šutnji, poslušnosti, inertnosti ili gluposti svih nas, ili bar velike većine ovog naroda, koji sav taj cirkus na kraju i plaća. IMA LI ŠTA DA SE JEDE?
Jelena Kostović
U Hrvatskoj neki stvarno nemaju srama. Iako kažu da poslovica glasi “Vrana vrani oči ne kopa“ sve smo skeptičniji prema istoj u posljednje vrijeme. Da ljudi često nemaju osjećaja za najmanju dozu morala i poštovanja, pogotovo kada se radi o odnosu bogatih prema siromašnima, dokazala nam je i reakcija Hrvatske udruge poslodavaca koja se zabrinula zbog obećanja premijera Zorana Milanovića sindikatima kako neće biti otpuštanja u javnom sektoru te da se neće mijenjati Zakon o radu.
Pobojali su se hrvatski poslovnjaci da će se Hrvatskoj dogoditi grčki scenarij te da ćemo ostati bez svega. Zapitat ćemo se jesu li oni svjesni da većina Hrvata ni nema što za izgubiti jer su zahvaljujući inteligentnim stranačkim vođama posljednjih godina izgubili i ono malo što su stekli svojim radom. Za očekivati je kako će biti otkaza u javnom sektoru, kao i što je za očekivati izmjene Zakona o radu. Možda bi premijer Milanović mogao prestati govoriti ono što zapravo radnici i sindikati žele čuti. Izbori su bili prije dva mjeseca i vrijeme je da ova nova Vlada sada napravi ono što ljudi ne žele čuti, a što se nužno mora napraviti. Ok, shvatit ćemo ako se Milanović mora uhodati u novu fotelju i da će mu trebati da se snađe u novoj ulozi, ali da Hrvatska udruga poslodavaca glumi moralnu vertikalu potpuno je apsurdno. Nisu li upravo oni „patentirali“ nepotizam, prijavljivanje radnika na kraći vremenski rok da ga se ne bi moralo uzeti za stalno, neisplaćivanje doprinosa i plaća, otpuštanje radnika na određeno, kao i promjenu naziva radnog mjesta svako malo, iskorištavanje studenata umjesto stalno zaposlenih… Mogli bismo nabrajati do sutra. I onda će nam takvi davati poduku iz poslovanja. Dok ovakvi ne dobiju lekciju, normalni ljudi koji rade za minimalac bez ikakvih beneficija u privatnom sektoru bit će i ostati robovi. |
|||
STRELJANA
Jelena Kostović
Hrvatska je u čudu. Promet je paraliziran, komunalne službe nemoćne, neki su dijelovi Hrvatske odsječeni od svijeta, nema struje, kruh u pojedina mjesta nije došao danima, a vojska je izašla na teren. Izvanredno je stanje. No, ne brinite. Nije počeo Treći svjetski rat niti je pala atomska bomba. Pao je snijeg. Baš čudno za ovo doba godine, zar ne?
Kako bilo, Hrvatska je pala još jedan ispit. Iz godine u godine konstantno se priča kako se gradske službe trebaju na vrijeme pripremiti za čišćenje snijega i iz godine u godinu ništa se po toj konstataciji ne realizira. U redu, snijeg je pao i u Dalmaciji, što za Hrvatsku nije česta pojava. Shvatit ćemo ako se oni nisu adekvatno pripremili za zimsku sezonu i snježne radosti. Iako ni to nije opravdanje. Ipak, da početkom veljače snijeg padne u Zagrebu to nikako ne bi trebalo biti čudo. Ali, Hrvati se opet čude. Pitanje je samo do kada. Gotovo svake godine padne snijeg, gotovo svake godine promet bude u kolapsu i gotovo svake godine ništa se ne napravi po pitanju da gradske službe budu SPREMNE u slučaju snijega. A što o svemu tome ima za reći gradonačelnik Splita Željko Kerum. Njemu je to sve „malo smiješno“ i sve se to „malo preuveličava“, a nada se da će tako i biti sljedeće godine. Svaka čast gradonačelniče, stanje je za svaku pohvalu gradskim službama i lokalnoj samoupravi grada Splita. Vjerojatno potaknut „stanjem“ u zemlji i premijer Milanović posjetio je u nedjelju Državnu upravu za zaštitu i spašavanje i Državni centar 112 te pritom izjavio kako smo jednu lekciju valjda naučili te da se zbog moguće nove vremenske nepogode lokalna samouprava, u koordinaciji s državnom vlašću, treba pripremati za takve događaje. Nadajmo se samo da premijer zna onu latinsku izreku „Acta, non verba“ te da će ova Vlada napokon s riječi prijeći na djela po ovom, ali i ostalim pitanjima koja muče ovu zemlju.
STRELJANA
Jelena Kostović
Nakon što je predsjednik Ivo Josipović još jednom pokazao da u njegovom svijetu ne postoje jednakiji od jednakih i javno izjavio kako smatra da je danas apsolutno legitimno upitati se ima li bilo koji trošak, pa i onaj Ureda bivšeg predsjednika, opravdanje u funkcionalnosti, pitamo se ima li Hrvatska napokon predsjednika koji se bori za njezine istinske interese. Upravo prema ovakvim osobama poput Josipovića trebamo osjećati poštovanje, jer on je, u najmanju ruku, 50 godina ispred hrvatskih političara.
Nije li zapravo taj ured bivšeg predsjednika zapravo vrhunac političke bahatosti u ovoj jadnoj, sirotoj i napaćenoj zemljici? Funkcija bivšeg predsjednika u našem je društvu potpuno nepotrebna, osim što može nahraniti ego osoba podložnih kompleksu manje vrijednosti i zapostavljanju nakon mandata. Osim toga, ured bivšeg predsjednika ništa je doli iluzija o nečijoj veličini i značaju za ovu državu, a nebi ga bilo ni pogrešno protumačiti i kao manjak savjesti prema onima nezaposlenima i siromašnima u Hrvatskoj koji nemaju niti za kruh. Najbolje bi bilo ukinuti sve privilegije na koje se troši bogatstvo naroda. One koji su sebi omogućili privilegije, dogovorili urede i priskrbili sve moguće beneficije koje im pripadaju i ne pripadaju ne treba slušati niti im pridavati važnost. Budimo svjesni svojih mogućnosti i činjenice da Hrvatska nije država u blagostanju da bi se na ovaj način razbacivala novcem. Kako je krenulo, najizglednije je da će vrlo skoro svoj ured kao „bivša“ dobiti i Jadranka Kosor. Samo je pitanje lokacije tog ureda. Hoće li to biti Remetinec u skladu s onom „Kud Ivo tu i ja“ ili neka druga lokacija znat ćemo uskoro, ali jedno je sigurno. Bez obzira na to čiji je ured – Jacin, Sanaderov ili Mesićev – oni koji te gušte plaćaju su porezni obveznici. Zato takvih stvari treba biti što manje ili ih uopće ne treba biti.
STRELJANA
Ines Lukić
Svima je jasno da su se krale milijarde, ali opet se dere po onima koji nemaju ništa jer je to najjednostavnije. Nova vlast ima priliku razotkriti sav kriminal koji se dogodio za vrijeme vladavine HDZ-a, ali očigledno je da to nemaju ni u planu, kamoli u realizaciji. Vjeruje li više itko da će suđenje Sanaderu završiti pravomoćnom i pravednom presudom, da će mu itko oduzeti imovinu i novac koji je spremljen na milijun različitih računa diljem svijeta? Ovo suđenje je farsa za Europu i naivne hrvatske građane. Sve je to jedan veliki cirkus u kojem Sanader ima glavnu ulogu. I dalje nitko od njegovih podređenih nije imao izbora, nego je morao predati novce i bespogovorno slušati Sanadera, kao da je on veliki inkvizitor. Oni su inače svi pošteni, ali pred Sanaderom nisu mogli ništa. Sve su to priče za malu djecu. Sve te ljude je HDZ stavio na njihove pozicije i zajedno sa Sanaderom, Jadrankom Kosor i ostatkom bivše Vlade, odgovorni su za kolektivnu pljačku građana ove zemlje.
Prošlih godina samo je trebalo ograditi Markov trg i sve lopove bi imali na jednom mjestu. Pored toga šta su opljačkali i uništili državu, oni su danas opet u Saboru i na državnom proračunu. Običan građanin u ovoj zemlji bi se stvarno mogao zapitati je li lud ili ga takvim čine svi oni koji mu kroje sudbinu. Nevjerojatno je da postoji 13 483 stranica dokaznog materijala i 352 svjedoka u slučaju Sanader, a dotični gospodin šeta gradom kao najpošteniji i najskromniji građanin. DORH, USKOK, cijelo pravosuđe, radi li itko svoj posao? Nakon tolikih dokaza i svjedoka pustiti jednog od najvećih najvećih lopova u povijesti Hrvatske da slobodno šeta gradom? Malo po splitskoj rivi, puno po Zagrebu. Da bi se osigurao, i Ivo Sanader predalo je zahtjev za mirovinu po povlaštenim uvjetima, što je naravno po zakonu, kao što je po zakonu i to da još uvijek prima saborsku plaću iako ne dolazi na posao. Što bi bilo da neki radnik, zaposlen recimo u Konzumu, bude optužen za pronevjeru i ne dolazi na posao - bi li i on dobivao punu plaću ili bi dobio otkaz? Bi li neki radnik optužen za ratni zločin dobivao punu plaću (kao Glavaš), makar ne dolazio na posao? Zanimljivo kako nikome ne pada na pamet mijenjati te zakone! Političari u ovoj državi su se istim tim zakonima zaštitili kao lički medvjedi i jasno je da im nitko ne može ništa. Trebalo bi svima konačno biti jasno da nije Sanader jedini koji je rasporedio novce po računima na Kajmanskim otocima i čeka prvu priliku da se spoji s njima.Ima takvih "sanaderčića" u Hrvatskoj i na pretek. Kada bi se pohvatali svi takvi kriminalci, garantirano bi Hrvatska riješila sva svoja dugovanja, unutarnja i vanjska. Ima li Vlada za to snage i volje? Teško je vjerovati da ima jer je linijom manjeg otpora daleko lakše puniti proračun, ako se uzme od naroda. On se neće buniti, a ne bi ni imalo koristi. Uvijek je tako bilo i nikako drugačije neće ni biti. Od prvobitne homosapienske zajednice, feudalizma, robovlasničkog ustroja, buržuazije, kraljevstva, kapitalizma, pa sada na kraju takozvane demokracije, koja daje narodu privid slobodnjaka, narod je uvijek bio žrtva.Tu i tamo dođe do provale bijesa i ustanka, pa se svrgnu totalitaristi i grabežljivci, ali ubrzo dođu novi koji koriste ponašanja i sposobnosti bivših grabežljivaca. U takvom kolu žrvnja, sirotinja je uvijek ta koja podnosi najveći teret. |
|||
|
VAŠ KOMENTAR
ivan grozni
Kao presjednik dužni ste čuvati i poštivati Hrvatski ustav i zakone naše zemlje.
Zakon vam brani da se svrstavate u klanove i političke frakcije koje ne vrše volju naroda, zato vas pozivam da 23.01.2012 podnesete neopozivu ostavku na dužnost presjednika države ako večina glasača na referendum bude bude glasala protiv ulaska Republike Hrvatske u europsku uniju.
To če te morati uraditi ako imate morala i poštenja kojeg do sada niste pokazivali u bezbroj pitanja.
Vaše otvoreno pozivanje da pri glasanju zaokruže ZA eurposku uniju je ispod svakog moralnog ponašanja, vi ste na ovaj način izvršili diktaturu prema svima nama u Hrvatskoj.
Nije vam bilo dosta što ste vi i vaši jatagani sve medije uključili u svoje private unionističke poslove, nego i koristite mjesto presjednika države da pozivate na koji naćin da izvršimo glasovanje.
U Hrvatskoj nema slobode medija ni govora, mi intelektualci smo prisiljeni pisati po portalima da se naša rijeć čuje.Ovo vrijeme će ući u povijest kao mračno doba Hrvatske povijesti kada ste vi veleizdajnici uz pomoć stranih sila/kompanija pokušali prodati Hrvatski teritoriji i suverenost.
Stoga vas ponovo pozivam da 23.01.2012. podnesete neopozivu ostavku zbog veleizdaje Hrvatske državnosti
VAŠ KOMENTAR
ivan grozni
Crkva savjetuje!
Evo oglasila se muška ekipa koja voli haljine, zlačane i svjetlucave stvari….
Bah ..…ali pitam se na koji su naćin to oni dokućili da je BOG na strani
Europske unije?!?!?!?!?
Ili moramo početi sumljati u nepogrešivost pape?!?!?!
Ovih dvadeset godina su večinom bili pasivni pri pomaganju svoje pastve,
okretali glavu na drugu stranu kada se odvijala pljačka Hrvatskog naroda,
bavili se samima sobom i pri tome bili sigurni da svake godine kapa u kasu
300 milja kuna.
A sada su se ti haljinaši našli dijeliti svete riječi “idemo u europu”…..
Ma kako vas nije sram i kako se ne bojite Boga kada s oltara propovijedate
Unionističke parole, kako vas nije sram svih mrtvih, nestalih i cijelog
Hrvatskog naroda koji je tek 20 godina u slobodi i snu o nastanku države.
Trebali ste svih ovih 20 godina biti branitelji krščanstva i čuvari Hrvatskog
naroda i tu pokazati svoju svetost i nasljeđe Gospodina našega Isusa Krista
Tu ste zakazali, taj ispit ste “pali” to vam nikada Hrvatski narod neče oprostiti,
ali to ide vama na dušu kada se nađete pred licem Stvoritelja……
Vole počasna mjesta na gozbama i prve stolice u crkvama,
Hoće da budu pozdravljani na javnim trgovima, i da ih ljudi zovu učiteljima.
Ali vi se ne zovite učiteljima, jer je jedan vaš učitelj, a vi ste svi braća!
I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je jedan otac vaš, koji je na nebesima!
I ne dajte da vas zovu učiteljima; jer je jedan učitelj vas, Krist.
Tko je najveći među vama, neka bude sluga vas!
Jer tko se uzvisuje, ponizit će se; a tko se ponizuje, uzvisit će se.
Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo nebesko od ljudi, Vi sami ne ulazite, niti date da ulaze, koji bi htjeli,
Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi rasipate kuće udovičke i govorite za to duge molitve. Stoga vas čeka stroži sud.
Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi prolazite kopnom i morem, da dobijete jednoga jedinog suvjernika, i je li jedan to postao, učinite ga sinom paklenim, dvaput gorim od sebe.
Teško slijepi vođe! Vi kažete: Ako se tko kune hramom, onda to ne vrijedi; ako li se kune zlatom hramskim, onda je vezan.
Ako smo tisuću godina tražili Hrvatsku samostalnost, pustite da sada tisuću godina uživamo u toj samostalnosti….
VAŠ KOMENTAR
ivan grozni
Bravo za ravnatelja Sokola, valjda zbog prezimena vidi sve s bolje perspektive jer je uradio je ono što je trebalo biti učinjeno mnogo prije.
Kada pogledam osnovno školstvo koje se pretvorilo u nadmetanje raznih izdavačkih kuća, akademika koji pokušavaju progurati svoje radove i pri tome svi gledaju što više zaraditi.
Mući me pitanje kako se u ovih 20 godina nikada nije javila “javna pravobraniteljica za djećja pitanja”, i zaštitila našu djecu od najezde pohlepnih nakladnika.
Samo pitanje gradiva koje naša djeca uče je nauka za sebe….da li je potrebno da u osnovnoj školi toliko opterečujemo mlade i neiskvarene umove s toliko za njih nebitnih podataka koje moraju apsorbirati tj. naštrebati, a ne dozvoliti da se razviju u osobe zdravog razuma i izražavanju vlastitog htjenja.
Moje je mišljenje da se se izbaci ocjenjivanje iz osnovne škole jer je često kontraproduktivno, zašto mora brojka biti važnija od pohvale učitelja ili pokude da se po nekim pitanjima poprave.
Kod djece se javlja antigonizam kada ih se loše ocijene, dobiju mišljenje da su loši i često imamo slučajeva da takova djeca imaju smetnje u razvoju.
Kroz osnovnoškolstvo moramo izbaciti neke predmete, jer ne služi škola za kupovanje socijalnog mira niti je zavod za zapošljavanje…..
Trebamo našu djecu osloboditi težine njihovi školskih torbi (pet do šest kilograma) jer usporedimo kako bi se mi osjećali da svako jutro moramo staviti 20-25kg i nositi ih do četiri sata dnevno.
Evo već peti put idem u osnovnu školu, jedanput kao đak ostalo kroz moju djecu.Koliko smo dana supruga i ja morali pomagati djeci oko “brdo” domačih zadaća koje su skroz nepotrebne….
Djeci treba “prostora” da prožive svoje djetinstvo svako na svoj naćin, a naša je dužnost da im to omogučimo i dopustimo da se razviju u misaono biće.
Neče pobjeći nikamo Egipatska povjest, Rimska osvajanja, kemijski elementi….dozvolite da djeca u osnovnoj školi nauče biti prvenstveno ljudi, sposobni vlastito razmišljati i kreativno se razvijati.
|
|||
ANKETA
Kako gledate na povratak Ivića Pašalića u aktivnu politiku?
Milan Štefek Nikako ne gledam, on je podsjetnik na minula vremena i što se mene tiče bolje da ostane tamo gdje je. Nisam ga volio kada je bio u politici, da nije došao Sanader došao bi on, to je tak sve isto. Realno je da je zapravo svih tih godina čekao da se vrati. Sada ćemo vidjeti što će se dogoditi kada ona druga struja preuzme vlast. Ivana Lučić Realno gledan kada je našao realan posao pao je u financijsku stisku i sada traži povratak u politiku da se može namiriti. Mislim da je to njegov cilj. Marijan Drmić
Mislim da je to samo još jedna priča od mnogo pričica koje cure iz ranjenog HDZ-a počeli su na izborima sa Tuđmanom, kada su shvatili da im to ne ide sad kreću sa Pašalićem, ajde molim vas, kao da je on bolji. Iskreno se nadam da od toga neće biti ništa.
Jelena Radić
Ne gledam nikako na njegov povratak jer me politika toliko iznervirala da ničiji povratak više ne mogu smislit. Neki ljudi poput Đapića su otišli da se mogu vratit. To je činjenica. Tako i Pašalić strpljivo čeka svoju priliku da ugrabi dio kolača.
Mak Ivantek- Krnić
Ako je tvrdnja istinita mislim da će biti sličan scenarij kao i Budiši, pompozno će doći, najavljivan kao pravi političar. Doći će na izbore. Igubiti u prvoj rundi. Malo davati izjave, te ponovo nestati kao da ga nikada nije ni bilo. Piši kući propalo.
ANKETA
Mislite li da su izbori demokratski ili očekujete neke zakulisne spletke?
ANKETA
Prvih 30 dana Milanovićeve Vlade je iza nas. Jeste li zadovoljni ili razočarani dosadašnjim postupcima?
|
|||
|
BISERI
"Što je bilo bilo je, tko je kriv, kriv je, a očekivanja su puno veća od onoga što smo obećavali"
Zoran Milanović, premijer Republike Hrvatske |
|||
VOX POPULI
Zeljko Tutunovic
"Nije li Milanovic, kao kvalitetan HDZ kadar, presao u SDP, upravo, da cuva ledja svojim suborcima iz HDZ... Nije li Milanovic 2007-me prepustio vlast Sanaderu, uz osmjeh...???? Nije li Milanovic omrazen medju mladima SDP-ea, upravo zbog toga... Nije li Racan gospodina "nitko znan", upravo tu postavio, da se ne dogodi nesto pozitivno u SDR-e? Zar Liniceve mjere nisu nastavak HDZ-ovog programa?"
VOX POPULI
Tanja Škrbić
''Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pretpristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište europskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca - ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili.''
VOX POPULI
Ante Žeravica
"Krive su institucije što su takvo što dopustile. Treba reviziju svega napraviti i inspekcije poslati po gradilištima i
inim poduzećima i koga se uhvati da je u mirovini a radi, oduzeti mu
mirovinu i neka vrati sva sredstva što je do sada primio u ime mirovine, a
poslodavca opaliti po džepu pa ćemo onda tek
imati kakvu - takvu pravdu u državi."
|
|||
PORUKA PREDSJEDNIKU
|
|||
|
GLASUJ
Mislite li da će povratak Ivića Pašalića u HDZ pridonijeti boljitku stranke?
Predloži anketu
|
|||





Komentari