Razgovarali smo sa Zoranom Pusićem, predsjednikom Građanskog odbora za ljudska prava i jednim od pokretača Igmanske inicijative, na temu nedjeljnog referenduma oko ulaska u EU, kampanji koja je u proteklih mjesec dana vođena u Hrvatskoj po tom pitanju, realnom položaju koji Hrvatska može ostvariti u toj zajednici i iskoraku koji nas čeka u poboljšanju standarda ljudskih prava i građanskih sloboda.

PTP: Gospodine Pusić, jeste li za ili protiv ulaska Hrvatske u EU?
Z. Pusić: Na referendumu ću glasovati za. A razlozi, sažeti u jednoj rečenici – s jedne strane EU je utemeljena na prihvatljivim, dapače poželjnim i vrlo privlačnim moralnim vrijednostima, s druge strane EU je tako velika, geografski tako blizu, a Hrvatska tako ovisna o tome što se događa s (privredom) EU da se neulaskom u EU Hrvatska neće sačuvati mogućih negativnih trendova u EU ali će joj promaknuti sve beneficije članstva.

PTP: Na primjer?
Z. Pusić: Detaljno analiziranje argumenata za i protiv obimom bi zahtijevalo bar veliki novinski članak. Na početku samo par riječi o principima na kojima je EU građena i ciljevima koje su njeni idejni i stvarni arhitekti, počevši opreznim i promišljenim koracima od Zajednice za ugljen i čelik, imali kao viziju. Članstvo u EU je dobrovoljno, uvjeti koji se postavljaju pred zemlje kandidate, visoki standardi u poštivanju ljudskih prava, nezavisno sudstvo, funkcionirajuća parlamentarna demokracija, uvjeti su čije zadovoljavanje je u interesu građana zemlje kandidata, a svaka članica EU može, ako to njeni građani odluče, izaći iz EU. Ciljevi, koji bi dobrim dijelom trebali određivati smjer djelovanja EU i njene praktične postupke su, između ostalih: odbacivanje ratova kao načina rješavanja sukoba interesa, stvaranje društva velike socijalne osjetljivosti i države kao funkcionirajućeg servisa građana a ne mitske tvorevine, pravosuđa učiniti nezavisnim, nepristranim i efikasnim, kao garanciju temeljnih prava i sloboda. . . Mi smo, na žalost, u prilično dobroj poziciji da cijenimo vrijednost takvih ciljeva i garanciju jedne moćne asocijacije država da će se ponašati u skladu s tim ciljevima. Zamislimo na čas da su u ljeto ’91. Milošević i Tuđman prihvatili inicijativu Europske ekonomske zajednice (ona će se prozvati EU tek dvije godine kasnije); Jugoslaviji je ponuđeno 5 milijardi dolara pomoći i članstvo u EEZ prije svih tranzicijskih zemalja. Tendencije koje su tada postojale dovele bi, uz te uvjete, do konfederacije ili mirnog razlaza jugoslavenskih republika unutar par godina, poput Češke i Slovačke, bez rata i ogromnih ljudskih patnji i tragedija.
Problemi s kojima se suočava EU i koje protivnici ulaska u EU navode kao argumente za svoj stav, realni su, neki od njih teški, ali ni jedan nije takav da ga Hrvatska nema ili ne bi mogla imati ako ostane izvan EU. Da li će EU uspjeti ili ne otvoreno je pitanje. Nisu jednom sitni, kratkovidni interesi zasjenili velike ideje i vrijedna nastojanja. Demokracije su propadale i bile ismijavane kao neefikasan oblik vladanja od Atenske do Weimarske republike. Da li je to razlog da se od njih odustane?
Ja ću glasovati za jer smatram da je sudjelovanje u realizaciji ideje kakva je, sa svojim ciljevima, EU, izazov i jedinstvena prilika za Hrvatsku.


PTP: Mislite li da bi Hrvatska, ukoliko ne uđe u EU, imala kapaciteta opstati, razvijati se i funkcionirati kao samostalna ekonomija, poput primjerice Islanda, Švicarske ili Norveške? Ukoliko ne, što mislite da joj nedostaje za igru na toj razini?
Z. Pusić: Island je kandidat za ulazak u EU, a Švicarska i Norveška su najbogatije zemlje na svijetu, s vrlo visokim demokratskim standardima i posebnim, izuzetno povoljnim statusom prema EU, gotovo kao pridružene članice. Hrvatska ne bi dobila taj povlašteni status, demokratski standardi su joj ispod prosjeka EU, a privreda slaba i ovisna o EU. Da li bi imala kapacitete opstati dok bi njeni susjedi ulazili u EU? Ne znam, ali se to čini puno veći rizik nego ulazak u EU.
Prema agencijskim istraživanjima, 87% ispitanika smatra da je srednje ili loše informirano o EU i položaju Hrvatske u toj zajednici. Držite li da je komunikacija između vlasti i građana ususret referendumu oko ove važne odluke na zadovoljavajućoj razini? Jesu li Internet, televizijske reklame i bilboardi pravo sredstvo za detaljno upoznati ljude s ovako dalekosežnom odlukom?
Građani koji žele biti bolje informirani, a služe se internetom, imaju velike mogućnosti da se bolje informiraju.
Kvalitetne TV debate mogu biti informativne, ali takav oblik informacija je obično prebrz, argumenti se ne mogu ponovo čuti da bi se o njima razmislilo. To čini većinu slušaoca pasivnim promatračima, na što je, nažalost, većina građana i navikla.
Dobri članci u novinama, u kojima autori iznose argumente za i protiv ulaska u EU, pružaju odgovore na neka pitanja i, možda još važnije, poticaj su da se o iznesenim argumentima razmisli i postave nova pitanja.

PTP: Kako vam djeluju televizijske reklame koje mnogima djeluju krajnje iritantno?
Z. Pusić: Reklame na billboardima ili televiziji meni osobno djeluju odbojno; čovjek je naviknut da reklame nisu vođene namjerom istinitog informiranja, često baš obratno, a ovdje je ključno istinito informiranje, a ne nagovaranje.

PTP: Ne čini li vam se da se građanima prodaje šareni celofan i premalo govori o drastičnim promjenama u gospodarstvu, a potom i samom mentalitetu, navikama te obvezama koje članstvo u EU donosi?
Z. Pusić: Ne čini mi se da država pretjeruje u reklamiranju EU. Većina vodećih političara u svojim govorima ističe ekonomske prednosti i mogućnosti koje članstvo u EU nudi, ali uvijek uz naglasak da ovisi o našoj umješnosti koliko ćemo te mogućnosti moći iskoristiti.
Ne mislim da će promjene u gospodarstvu i mentalitetu biti nagle i velike u kratkom roku; međunarodni kapital je već dugo prisutan u Hrvatskoj, ljudi slobodno putuju po zemljama EU, a suradnja s međunarodnim pravosuđem (Haag, Strasbourg) je intenzivnija nego kod mnogih članica EU. Svakako, promjene će biti mnogo manje drastične nego što su bile 1990. – ‘91.
Ukoliko Hrvatska uđe u EU, kako vidite njen položaj i utjecaj u toj zajednici? Iako se nominalno radi o “ultra” demokraciji, svjesni smo kako i EU nije imuna na korupciju i pogodovanje velikim centrima moći? Koliki ćemo dio kolača zaista moći zagristi?
Prema Transparency Int. Hrvatska je, što se tiče korupcije, prošle godine bila nešto lošija od Italije, a nešto bolja od Rumunjske i Bugarske, sve članica EU. Korupcija, predatorski kapitalizam, rastuća socijalna isključenost, sve su to prijeteće tendencije koje mnogi hrvatski građani osjećaju na svojoj koži i one će postojati bez obzira postala Hrvatska članica EU ili ne. Svijest o potrebi borbe protiv tih devijacija , koje prate države, vlast, društvo i organizirani rad stoljećima, vrlo je prisutna u zemljama EU i operacionalizira se kroz niz zakona i konvencija. Hrvatskoj nije nitko branio ni do sada da to učini sama, nitko joj neće braniti ni u budućnosti. Zajednički napori u tom smjeru, sa zemljama kod kojih su, u prosjeku , te devijacije manje, može ubrzati i poboljšati taj proces.
Kakav će biti utjecaj Hrvatske u EU ovisi, naravno, o njenoj veličini ali i o kvaliteti političara koje ćemo izabrati. Na primjer, intenziviranje suradnje u regiji, od kulturne do ekonomske, neka vrst “skandinavizacije” Zapadnog Balkana, poslovičnog europskog “bureta baruta”, u čemu ova Vlada ima priliku igrati ključnu ulogu, doprinio bi većem ugledu i utjecaju Hrvatske u EU nego što bi proizlazilo iz njene veličine ili ekonomske moći.
Pod dijelom kolača koji ćemo moći zagristi obično se misli koju će korist Hrvatska izvući iz članstva. Postati integralni dio jednog od najvećih tržišta na svijetu i, istovremeno, jačati gospodarsku suradnju u regiji, za hrvatsko gospodarstvo je prilika koja ga može oživjeti. Ne treba biti veliki ekonomski stručnjak, dovoljno je usporediti broj slovenskih i hrvatskih kamiona u BiH, CG, Srbiji, sve zemlje s kojima Hrvatska ima granicu, a Slovenija ne, pa da se vidi da su i drugi otkrili toplu vodu.
Ali utjecaj i ugled Hrvatske neće ovisiti o tome koliko Hrvatska može dobiti od EU nego o tome koliko će doprinijeti očuvanju i ostvarenju temeljnih ideja koje daju smisao EU. Mirnom rješenju konflikata na europskom kontinentu i stvaranju svijesti o ratovima kao sramoti čovječanstva, kao što danas gledamo na robovlasništvo ili kmetstvo. Stvaranjem primjera socijalno osjetljive države i države koja će imati ambiciju da prednjači u standardima sloboda, tolerancije i ljudskih prava. Sudjelovati u tom procesu i buđenje ambicije da se takvi ciljevi postignu bila bi najveća korist Hrvatskoj od članstva u EU.

PTP: Hoće li se našim eventualnim ulaskom u EU povećati standard ljudskih prava i građanskih sloboda? Koje konkretne pomake predviđate na tom planu?
Z. Pusić: Kakvi će biti odgovori na ova pitanja ovisi o nama samima. Okruženje EU daje daleko bolju priliku da se standardi ljudskih prava i sloboda povećaju i u Hrvatskoj i u regiji nego ono što nude protivnici ulaska u EU. S druge strane ne treba zatvoriti oči pred činjenicom da veće slobode i veća otvorenost zemlje mogu, privremeno, stvoriti reakcije koje će se demonstrirati kao povećanje ksenofobije i radikalne netrpeljivosti. Većina protivnika ulaska Hrvatske u EU to obično ne ističe jer to ne smatra nečim zazornim. Pitanje je da li se želimo suočiti s prilikama i opasnostima koje nudi Svijet ili se zatvoriti u svom malom kokošinjcu (koji nam neće dati prilike ali nas neće ni sačuvati od opasnosti).
GOLJP, kao nedržavna organizacija, organizira ovo proljeće u Zagrebu veliku međunarodnu konferenciju posvećenu modelu suradnje među skandinavskim zemljama. U jesen organiziramo konferenciju u Crnoj Gori, na kojoj će biti i predsjednici četiri zemlje iz regije, s temom regionalne suradnje u svjetlu ulaska Hrvatske u EU. Postupci Predsjednika Josipovića doprinijeli su stvaranju tolerantnije atmosfere i u Hrvatskoj i u regiji. Što će učiniti Vlada ostaje da se vidi, ali njeni prvi koraci ohrabruju.